1. - Moja Afrika (Afrička farma) by Karen Blixen - bestseler, film:
Moja Afrika je biografski roman objavljen 1937. godine pod naslovom Afrička farma.
U njemu autorka opisuje događaje tokom sedamnaest godina koje je provela u Keniji, tada zvanoj Britanska istočna Afrika. Knjiga je lirska ispovest o njenom životu na plantaži kafe, kao i omaž ljudima koje je tamo srela.
Bliksen u knjizi daje živopisan prikaz afričkog kolonijalnog života u poslednjim decenijama Britanskog carstva. Priča o svom životu i krupnim događajima u Britanskoj Istočnoj Africi. Upoznaje čitaoce sa različitim afričkim kulturama, njihovim viđenjem sveta i sudbinom posle dolaska kolonijalnih sila.
Takođe dočarava raskošnu i divlju prirodu, čiji ritam civilizovani čovek mora prihvatiti da bi je istinski spoznao.
Knjiga je potresan oproštaj od voljene Kenije. U knjizi piše o prijateljstvu sa ljudima iz svoje okoline i onima sa kojima se sretala, od domorodaca i starog ugljara Knudsena, do Princa od Velsa, kasnije kralja Edvarda VIII koji je posetio njihovu plantažu.
Okosnicu romana predstavlja i priča o njenoj velikoj ljubavi prema avanturisti Denisu Finč Hatonu (engl. Denys Finch Hatton).
Ona piše o domorodačkim plemenskim zabavama, lepoti Ngong brda, biljkama kafe u cvetu, divljim životinjama koje su živele u njenoj blizini — lavovima, nosorozima, slonovima, zebrama, bivolima, maloj gazeli Lulu koja je došla da živi sa njom...
2. - Babettina gozba by Karen Blixen:
Babettina gozba spisateljičino je, nakon Moje Afrike, drugo najvažnije i najpopularnije djelo. Prvi put je objavljeno 1950. u američkom ženskom magazinu Ladies' Home Journal.
Riječ je o vrlo neobičnoj pripovijesti lociranoj u norveškom gradiću Berlevågu, smještenom između visokih planina koje fizički zatvaraju vezu sa svijetom, dok je mjesto duhovno izolirao pastor, osnivač stroge crkvene sekte, čiji su se članovi odrekli svih zemaljskih zadovoljstava.
U vrijeme kad počinje priča pastor je odavno mrtav, ali njegov duh i dalje drži na okupu, u miru i slozi, pobožne stanovnike. U pastorovoj kući žive njegove kćeri, Martine i Philippa, koje imaju francusku služavku Babette.
Isprva se u kući osjećalo nepovjerenje prema strankinji, strah da s njom nije ušla i raskalašenost koja se povezivala s Parizom, ali kad je Francuskinja naučila spravljati jednostavna jela te k tome ispričala gospođicama da je radila u kuhinji jednog starog biskupa koji je bio svetac, sestre su je počele gledati drugim očima.
Hrana, koja dotad u luteranskoj zajednici nije imala nikakvo značenje, u Babettinim je rukama dobila novu, nadnaravnu moć.
Jedinu vezu s Francuskom došljakinja je zadržala kroz Državnu lutriju, koju joj je redovito uplaćivala prijateljica u Parizu. Jednoga dana u Berlevåg je stigla obavijest da je njena srećka dobila glavni zgoditak. S
aznavši za to, sestre su se prestrašile da će ih Babette napustiti i vratiti se u domovinu, no ona ih je iznenadila neobičnom ponudom: za taj novac željela je organizirati gozbu u prigodi stote obljetnice pastorova rođenja.
Blixen se ovde postavila kao kritičarka religije, njenih rigidnih formi i rituala koji ometaju prihvaćanje milosti Božje. Velikim umjetnicima, poručuje Blixen, nije mjesto u takvom svijetu, jer će, požele li usrećiti ljude svojim kreacijama, ostati neshvaćeni.
Africka farma
0 comments:
Post a Comment