Poljubac by Ed McBain

Stajala je u središtu stanice podzemne, čekajući da dođe vlak za predgrađe, kad joj je muškarac prišao i udario je.

Osjetila je šokirajući bol, a zatim nagli bijes; kako se usudio? Nakon toga se sjetila da je ovo grad u kojem je rođena i odrasla, i da se u ovom gradu događaju lude stvari, i kad se dogode pokušaš se zaštititi. Zato je zakoračila da se odmakne od njega – tračak crvenog, nosio je crvenu vunenu kapu – i zamahnula torbicom prema njegovoj glavi kad ju je gurnuo prema rubu perona.


Lud je, pomislila je, nije normalan, i glasno je rekla: – Prestanite, jeste li ludi?, ali on ju je zgrabio za ruku i povukao do samog ruba perona, pokušavajući je gurnuti na prugu, hrvući se s njom. Vrisnula je, pokušala se otrgnuti, čula kako joj kaput puca na leđima kad je ponovno posegnuo za njom. Svaki put kad bi se odmaknula od ruba platforme, on bije ponovno gurnuo natrag. Crvena kapa, smeđa jakna, plave traperice – sve je ovo vidjela u gotovo podsvjesnim bljeskovima. Bio je viši od nje samo dva-tri centimetra, ali mnogo snažniji, i kada je napokon uložio svu svoju snagu u nešto što je izgledalo kao posljednji, očajnički pokušaj, ona je izgubila ravnotežu i natraške pala na prugu. Trenutak prije nego što je pala vidjela je njegove čizme. Smeđe kožne čizme s bijelim Vlak je dolazio.